Inati Se Slavonijo!!!
05.02.2008., utorak
skoro pa godinu dana
|
Stvarno je dosta prošlo kad sam zadnji puta kucao po tipkovnici i pisao đabalezgarije kako kaže drug Jimbo... Puno se lipih stvari dogodilo u tih par mjeseci, recimo promijenio sam stan u kojem je fenomenalno, promijenio band, posao, i možda najvažnije odlučio se napraviti korak dalje u vezi i zaprosio svoju dragu... Bivši poslodavac mi je ostao dužan dvije plaće, i moram priznati da me to jako frustrira, pogotovo kada se uzme u obzir da se radi o 10. i 11. mjesecu, a sada je već veljača. Nije mi jasno kakva je ovo država u kojoj te mogu gaziti kao žohara... Nije to u redu, mislim ja sam se izvukao kroz svirke kroz drugi honorarni posao, ali što bi bilo da sam recimo imao klinca i kredit za vratom? Druga vrlo važna činjenica koja me također frustrira je slobodno vrijeme, pa jebemu kakva su ovo vremena došla kada se dnevno ne može odvojti više od 2 sata da bi se posvetio sebi, voljenoj osobi, instrumentu, ili čistoj razonodi. Strašno je to... Kontam si jednog dana kada budem imao klinca i kada Jimbo bude bio kršteni kum kada cu ga (dijete) voditi na sanjkanje, na igralište ili se igrati s njim? Malo me strah te nekakve nazovimo je bliske budućnosti. Smiješno je ovo pomalo kad se ovako dugo ne piše, jebote kao da sam uzeo gitaru nakon 5 godina, znam akorde, znam melodiju ali ne mogu odsvirati ni najjednostavniju stvar. Skroz smiješno. Nadam se da ću napisati nešto iole pametnije slijedeći put i da će to biti skoro a ne ovako dugo Pozdrav |
08.05.2007., utorak
da... Živ sam... skoro...
|
ajde reko' da i ja nešto naškrabam..... Ne znam koliko vas blogera ima iskustva sa podstanarstvom ali ovo je mali tutorial kako nachi adekvatan stan, odnosno koje uvjete vi možete (čitaj morate) tražiti. 1. Izračunajte koliki je vaš mjesečni priljev nužnih vam novaca za preživjeti taj mjesec (dakle stanarina, režije etc.) 2. Nemojte mislit da je 1500 kn dovoljno za hranu... Nažalost 70% vašeg novca će otići upravo na nju  3. Dobro porazgovarajte o načinu plačanja režija, stanarine i svih ostalih gluposti sa gazdom. E sad tu ću se zadržati. Naime imate svakojakih gazda (što bi narod rekao "kirijaša") sa njim opet treba dobro isposlovati apsolutno sve, ako je potrebno napraviti i nekakav ugovor. Npr. -Stanarina i režije za tekući mjesec se plaćaju do 25. jer budimo realni svima plaće sjedaju od 15. pa na dalje i morate misliti o tome da biste mogli doživiti i kašnjenje plaće.  -sve režije i stanarina moraju plaćeni na bilo koji način (internet bankarstvo, uplatnicama i što god vam padne na pamet) ja sa sadašnjim gazdom imam žešće konflikte jer račune plaćam preko interneta; kao piše tvoje ime pa to nije u redu (dude like WTF?  )- OBAVEZNO mijenjanje brave na vratima, dakle nitko, ali baš nitko osim vas nema pravo ulaziti u stan. Ja sam tu recimo popušio jer sam rekao da mi se ne može ulaziti u stan na što je "kirijaš" rekao da može i hoće ulaziti u stan kad se njemu digne kurac  -Raspored koji je on postavio NIJE nužno da ostane takav ako vam se ne sviđa - možete mijenjati i postavljati stvari kako vi želite, čak ih i izbaciti ukoliko vam smetaju, jer pojam namještenog stana, ne znači da morate trpiti tuđe prljave tepihe, izbacite ih i lickajte parket. IMATE to pravo i ako gazda tvrdi drukčije pošaljite ga u mili mu zavičaj i ne pokušavajte započeti nekakav odnos odnosno selidbu. -Svakom gazdi možete probati malo spustiti cijenu najma, vjerujte mi oni su ko židovi, možete se cjenkat oko svega  4. Dobro pregledajte stan, dakle što ima i u kojem je stanju; posebno provjerite zidove (da li imaju vlage etc.), kupatilo (u kojem je stanju, i da li je sve ispravno. 5. Ukoliko želite okrečiti vaš stan u vama prihvatljivije boje trebali bi ste imati svako pravo ali konzultirajte se sa gazdom To su gotovo svi uvjeti koje morate imati da bi ste mogli normalno živjeti, odnosno imati privatnost koja je itekako bitna Ja sam na svim ovim aspektima dobrano ispušio i zato i tražim drugi stan, ali da i vi ne morate pojesti govno držite se ovih odrednica i ne možete pogriješiti. Eto žito vam rodilo! |
22.02.2007., četvrtak
da izvinete druže poručniče, pun mi više kurac njihovog grupisanja
|
To je otprilike rečenica koju kažem kada mi nešto zbilja ide na živce, kada pokušavam nešto raditi, a okolo mene svi nešto rondaju, drkenjaju, zajebavaju... Jedva cekam petak, samo zato što u subotu ne radim, ima da igram C&C: Generals cijelu noć, bez predaha. Stvarno mi to nedostaje... Dok sam bio sa starcima, to je bilo jedino zadovoljstvo; probudit se u nedjelju oko podne i cijeli dan se zajebavati sa nekom igrom na kompu, doslovno ne prismrdit iz sobe a kamoli stana. E sad je to ochito prestalo, jer nedjeljom spavam ko majmun do sto, treba nesht i jest, i onda starci i ti folovi.... Iskreno malo mi to ide na živce morat chu promijeniti taj dio.... Ne moramo se vidjeti svaki tjedan sto puta. Jedna kava u 2 tjedna i dosta. Na kraju krajeva zato sam se i odselio da mi ne vise za vratom. Odlazak u stan ima dosta prednosti, u biti kad malo bolje razmislim sve je jedna veelika prednost osim stanarine.... To je mana :-) Nego da se osvrnem na blogove posvećene djevojkama - Like no comment.... Ok, treba biti romantičan i svaki dan pisati pjesme... Da.... Ajmo malo pregledati radni dan jedne osobe.... 07:00 Buđenje i odlazak na posao 08:00-16:00 jebanje u mozak od strane nadređenih i onih malo više 16:00-18:30 Obavljanje poslova po bankomatima i sranjima nekada i fuš kojekakav 18:30-19:30 dolazak kuchi, proždiranje hladnjaka (jer je vaš vlastiti želudac počeo jesti sam sebe....) ispijanje kave sa boljom polovicom 19:30-19:45 obavljanje viših potreba u WC-u 20:00-23:00 Proba ili se jednostavno srušiš i polako vegetiraš jer je mozak ionako na 100% i polako gori.... 23:00-01:30 odlazak u krevet i pokušavanje tonjenja u san, ako vam vaša bolja (sad je već uptitno) polovica da; ako ne drkenja po tipkovnici sa upaljenim svjetlom or something like that a vi ne možete zaspati. Gdje da vas onda opet stavimo, imam ideju.... Žene kupite nam laptope i bežični internet, ugurat ćemo vrijeme za pisanje pjesama od 19:30-19:45 na kenjari. Dabome |
19.02.2007., ponedjeljak
Nakon dugog vremena izbivanja
|
Jebiga ljudi, tako je to kad se uselite... Mislite sad sam preselio pa je gotovo... Jest al u kurcu, tada tek ludilo počinje, doduše nije se ni sada završilo. Kada dođete u stan prvo što je potrebno je veliko spremanje i polagano prikupljanje stvari koje ste zaboravili ( a vjerujte mi ima ih kako drug Jimbo mrzi rechi miljon). Nakon toga se raspremate, dovlachite svu potrebnu infrastrukturu, dizhete windowse, u konačnici jedno 10 puta proslavite useljenje jer vam je prvih deset dana svaka noch ludnica od alkohola i hrane. Tek kada se to smiri pochinje ichi sve kako bi trebalo tako da mogu rechi da sam tek ovaj tjedan pocheo normalno disati.... Sa postovima sam se uneredio ko pijani čovik, pa posta ni od kuda.... Uzeo sam si home box od Vipa, i mogu rechi da služi jaaako dobro, čisto me iznenadilo... Nije ni čudo da je T-Lopov pobudalio - nitko im ne plaća infrastrukturu, netko ubire neku lovu, a oni ni kune porfita od toga. Dabome da sam ja u toj njemačkoj čizmi imperijalizma i ja bi pizdio. Al neka konkurencija je zdrava. Vremena za blog imam jako malo, odnosno imam vremena al nekako mi je blog na zadnjem mjestu. Nadajmo se da che se i to promijeniti, al eto ako se bash zele znati dogadjaji u stanu imate blogo od moje žene pa gleđite. Pozdrav |
20.01.2007., subota
mem2
|
2 stvari koje niste znali o meni, jer mi se ne mogu kucati 5 turbo folk - moje cijenjeno subjektivno mišljenje je da mi se to gadi, da to nije glazba, "ljudi" koji to slušaju su priglupi idioti, koji u životu nisu čuli ijednu drugi stvar nebitno koje vrste i kojeg stila. Inače sam jako tolerantan, i mislim da svaka vrsta glazbe ima jednu dobru stvar, čak sam se i uvjerio u to, ali turbo folk je definitivno sve samo ne glazba Dabome Neki dan hodam gradom i puno ove klinčarije nabavilo mobitele sa mogučnošću reprodukcije mp3 datoteka. I sad da stvar bude lijepša svi imaju famozni Sony Ericsson k750i. Krajnje simpatićan mobitelčić. E sad šta se desi… hodam ja gradom i neki klinac (starosti 9-13 godina) i ori iz mobitela neka pevaljka. Ja popizdio al skroz, e reko ne budeš. Izvadio ja svoj mobitel (također k750i) i ušao tamo gdje on nije znao i odvalio panteru, pojačao do kraja i lagano za njim da i on malo čuje kako je to biti seljačina koja odvaljuje svoju glazbu ko konj dok se šeta ulicom. Mali je odmah isključio mobitel i sakrio ga u džep, a ja kao glavna seljačina laganim hodom iza njega razjebavao njegove živce dobre 3 minute koliko je trajala ta pjesma. Razlog na koji sam najviše popizdio je taj što se uz dotični mobitel uvijek dobiju slušalice preko kojih se sluša radio i mp3, ali ne…. U ponedjeljak se selim sa curom u stan - Jimbo znash shto te čeka kada dodjesh u Brod. |
05.01.2007., petak
Bob memnio sam te!
|
To je bio nachin na koji sam primio obavijest o meme-u, dakle super zajebanoj sjebatoj temi, odnosno temama sa kojima trebam upotpunit ovaj josh zajebatiji blog. Ajmo redom (obrnutim). Pet (5) web aplikacija koje su mi promijenile život. Opera – Davnih godina, dok su bogovi hodali zemljom a svi koristili 56k vezu lutajući po bespućima interneta, frustrirali su se sa Internet Explorerom… Bio je to gotovo jedini browser koji je bio besplatan a radio je (doduše sporo, takoreći za kurac al je radio). Tada mi je u ruku došao ilegalni browser imenom Opera, sa velikim crvenom slovom O Predobro, brzo bez pop-up ova ma ludnica živa osjechali smo se kao bogovi, kao vitezovi sa najboljim konjima koji su pičili i harali po preskupom T-Com-ovom internetu sa analognim modemom. Ah bila su to vremena…. Gmail – Svi e-mail klijenti davali su a neki i sada daju 8MB prostora na webu, ali kao mali pretraživač google je počeo polako širiti prema svim predjelima interneta pa je doshao i slavni GMAIL. E sada o čemu se radi. Radi se o jednom velikom pionirskom pokretu kada je google đaba dao 1GB prostora za e-mailove. Ljudi su popizdili i u roku odma je sjebao yahoo koji je nakon nepunih mjesec dana dao također 1GB za đaba a taj trend su počeli gotovo svi koristiti. Box (Free online storage)– Kao što sam spomenuo u gornjem paragrafu, kako su svi počeli koristiti trend 1GB, poceli su se pojavljivati kojekavi klijenti na kojem bi se ostavljale kojekakve pizdarijice i onda bi ostatak svijeta skidao dotichne na svoja računala. Naravno da moram napomenuti da je u to vrijeme već došao maxADSL od dragog nam T-Coma, svi smo počeli masovno uploadati i downloadati kojekakve pizdarije tipa; filmića, pjesmica, powerpoint prezentacija etc. Tu je došao Box, najjači alat za uploadanje slika jer je služio gotovo jednako kao recimo rapid share ili send space, ali u cemu je bila kvaka. Rapid share i slični su nakon određenog vremena micali vaše datoteke a box ih je uredno ostavljao sa mogućnosti puštanja u javnost ili da dokument jednostavno ostane kao privatna upotreba što je uvelike olakšavalo rad kada zaboravite stick ili jednostavno želite nešto okachit na blogu a da zauvijek ostane. Wikipedia – Napraviti online enciklopediju je po mome mišljenju jedna od najgenijalnijih ideja u povijesti interneta, jer ne bi ljudi vjerovali ali sa samo jednim traženim pojmom dodjete do nekog sedmog i sve te informacije čitate sa guštom, čak ima i duhovitih situacija, recimo za dragu nam RH, gdje se ljudi pozdravljaju rukujući se ili penetriranjem prsta u anus. Genijalno! YouTube – Smislili pametni kinezi ne bi li se to moglo fino utopiti za dobru lovu, napraviti nekakav kvazi web/video portal, i napravili oni stranicu na kojoj registrirani korisnici šalju svoje video uratke, snimke iz prošlog stoljeća (Bandovi, isječke iz vijesti) itd. Ideja je genijalna gotovo kao i wikipedia, i jebali sebe prodali kinezi za fine pare you tube googleu. Super stvar kod you tubea, je kada ljudi iz drugog kraja svijeta okache snimku vješanja saddama husseina (valjd se tako piše) sat vremena nakon njegove smrti, i onda 10 sati nakon njega ljudi na hrvatskim web portalima pišu kako se mogu vidjeti exluzivne snimke smrti prvi put u svijetu (dude like, been there, done that) Raja, prvi meme gotov, drugi sutra kad se mamuran probudim Živili  |
27.12.2006., srijeda
Žene i Gitare
|
Neki dan Jimbo i ja sjedili kod mene na kavi, rakiji i sviruckali mi... Meni je taman neki dan vrisnula baterija od aktivne elektronike pa sam morao mijenjati dotičnu, i kupio ja duracell-ku stavio u bass, i žeži, žeži. Pitao ja Jimba kao starog rock basistu, ima li on možda želju da zasvira. Kao ono: "daj je pa da vidimo". Uze Jimbo bass i sa gađenjem pogleda žice i vrat. -Šta je Jimbo? koji ti je kurac? -Pa Bobe jebemu melo, na šta ti liči ovaj bass? -Kako na šta Jimbo, pa nema laka na njoj, jel te to jebe?  -Ma ne jebe, al jebote jes ti ikad obrisao tu gitaru? -Rekoh; jesam prvih 30 puta, al onda sam odustao... -Pa kako?!?! - reče Jimbo skroz sjebano izbečenih očiju i kuštrave kose -Kažem mu ja da je to s gitarom kao sa ženom; Prvo se stalno pereš - kosa, nikad nije masna (Toliko se stavlja preparata, da nekad zna bit ljepša od one kose sa reklama izrenderiranih u photoshopu), zubi su svaki puta oprani i ima se 10 paketa različitih žvaka (čijom se kombinacijom dobije miris, onih super zajebanih mirišljavih omekšivača za rublje), Odjeća je besprijekorno čista, i nijedna majica se ne nosi više od 12 sati itd... Cipele, marte, patike daklem obuća je kristalno čista (ako se malo zagledate možete vidjeti vlastiti odraz) E sada, to ludilo traje mjesecima (kako tko, netko više, netko manje al traje), nakon toga slijedi totalna kontra svega sto se radilo prethodnih par mjeseci; Kosa je masna, iz usta smrdi po pivu i cigarama (  ), marte su blatnjave zbog sinoćnjeg pijanstva, a hlače su poderane i to ko uskurac kod prepona jer se i udebljalo tokom par mjeseci itd...Kakve veze ima gitara (čitaj instrument) sa time; Pa ima kad se nađe žena sređuje se muškarac daje maksimalno od sebe u psiho-fizičkom smislu Ista stvar kod instrumenta, kupi se dobar instrument i prvih par mjeseci se provode sati uz njega, miluje se licka, čisti krpicama, sredstvima, sranjima, kurac-palac šta ti ja znam, i nakon provedenog određenog vremena, instrument se svira jednom u mjesec dana, ne briše se... Ne jebe te ako ga netko drugi svira, čak ti je drago jel vidiš da ima netko kome se sviđa... i onda da se zaboravi koliko je para utučeno u instrument, a ništ koristi od toga svega, instrument se prodaje, a pare se popiju Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna, zadržavam pravo da se najebem majke onomu tko mi ovaj tekst pokrade! Sretan Vam i blagoslovljen Božić i ti praznici koji dolaze sa njim Živili! |
16.12.2006., subota
Eto ga
|
Dok sjedim za šankom, djelomično pijan..... E da.... Jednom je kum rekao da ima nešto mazohistično u nama kada se volimo bedirat sa takvim pjesmama, i je fakat je tako, sami sebe uništavamo sa tužnim pjesmama, al to je dobro... Nego imam danas božićni domjenak u firmi i dan mi je kako da kažem u kurcu, Vremena nemam ni za što, a posao moram napraviti, jednom riječi, sjebato. Al u ponedjeljak je plaća tako da me boli đoko za cijeli svijet, bit će para!!! |
28.11.2006., utorak
Mlad, jak i glup
|
Ponekad se zapitam zbog čega sve ovo tako brzo prolazi , jebote prošlo je već mjesec dana otkada radim i nije mi jasno, kako, kada, gdje? Malo si prokontam i skontam da upadam u kolotečinu, koja mi se nimalo ne sviđa... Posao-kuća, odnosno, posao-škola-krevet U zadnje 4 godine nije prošao ni jedan dan da nisam izašao van ili s nekim otišao na piće, sa nekima i po nekoliko puta, ali otkada sam počeo raditi izašao sam, hm... 5 puta. Ostatak sam proveo na poslu ili u školi, i onda dođem kući shrvan, pojedem nešt zapalim cigaretu i legnem spavati. i tako iz dana u dan... To ostavlja jebene posljedice na mene. Od svoje 16-e godine imam nevjerovatnu potrebu da se socijaliziram sa ljudima (ne ubrajajući obitelj) barem 3 sata dnevno - sada je skoro tijedno tako.... Osječam se nekako sjebano onda, kao kada izađete iz stana i na pol puta se sjetite da postoji mogućnost da ste zaboravili zaključati dotični. I onda kao boli vas ona stvar, al i dalje kopka što sad i kako dalje, i dali se treba vratiti i provjeriti... Jučer sam bio sa starom kod bake u bolnici, i osječao sam se prilično jadno... Mrzim bolesti i kojekakve udare (moždane, srčane, etc.). Kada vam posao visi o koncu, možete utjecat, kada vam netko ne odgovara možete utjecati i oterati ga, ali kada vam je draga osoba bolesna, a vi ste svjesni da ne možete utjecati na to nego da je samo stvar vremena i jakog duha i tijela bolesne osobe, to vas kopa... U principu jedva držite oči otvorene, jer svaki pogled na tu osobu vas direktno pogađa... Prisječate se svih trenutaka zajedno, onih dobrih, i onih loših. Sječate se svakog trenutka sa tom osobom, i reakcije kako je sve moglo biti puno bolje i kako ste mogli toj osobi posvetiti puno više vremena, a niste, spriječavao vas je taj posao i ta glupa kolotečina. Onaj sirovi kapitalizam koji ni obitelji ne dopušta da se viđa jer svatko uz jedan posao za koji je premalo plačen mora raditi još jedan honorarni, ili mora fušariti, i jedino vrijeme kada su svi u kući je od 23:00 do 06:00 kada sviće novi radni dan i odlazite na posao. Sjećam se vremena kada sam bio mlad, jak i glup; bilo je bolje, doduše nije se puno toga promijenilo; i sada sam jak i glup, te nešto malo stariji, ali dovoljno da vidim što me čeka narednih 50 godina... |
27.11.2006., ponedjeljak
Post napisan u dogledno vrijeme
|
Ponekad se zapitam kako neke ljude uopće imam srca zvati poznanicima, čak i prijateljima. Znate one ljude koji stanuju u vašem gradu, a viđate se rijeđe nego neki ljudi koji studiraju pa dolaze svaka 3 mjeseca?! Meni je to toalni apsurd, i kada god pokušate nazvati izvuku se sa nekom glupom isprikom da ne mogu. Dođe petak i slučajno se sretnete u gradu i odjednom ste najbolji prijatelji. Mislim WTF?!?! Pa jebeno sam zvao na glupu kavu kada sam se želio družiti s tobom, i ti me po stoti put odjebeš a sada je sve 5. Nije jebemu, ne želim takav oblik komunikacije i druženja, jebote dobar sam kada smo svi polupijani, a kada želim popit kavu i divanit sto godina, e onda se jebiga mora sto drugih stvari radit 24 sata na dan, 365 dana u godini. Jebote! I sad kako pstupit sa takvom osobom, nemoš odjebat kad se sretneš, al ti u kurcu ta fora sa sretanjem u gradu, i više nisi siguran da li te ta osoba stvarno smatra prijateljem ili je to sve samo pijana spika. Nego, da se osvrnem malo na zadnji Jimbov post "sve na dugme"; Iskreno, mislim da je odaziv nekakve ljubavi prema glazbi odnosno prema sviranju nekakvog instrumenta sve manji (barem u Sl. Brodu) jer imam par pouzdanih izvora od profesora koji predaju u Glazbenoj školi. Mislim osnovna glazbena i dalje ima učenika, ali jako mali broj učenika se odlučuje za daljnjim sviranjem instrumenta bilo amaterski ili profesionalno. Drugim riječima jako je malo bandova u brodu (punk, rock, whatever they play), i jako se malo mladih ljudi odlučuje za odlazak u srednju glazbenu ili glazbenu akademiju. Možda je baš ta internet generacija shvatila glazbu na neki drugi način, možda si oni kontaju da su nule i jedinice kao i wordov dokument samo što se ovaj otvara u winampu(?!). Ma pisao je Jimbo o tome, kako su se manično kupovali CD-ovi, preslušavali milion puta, skidale stvari... Jebote sječam se davnih dana kada su Maideni izdali "Brave New World". Slušao sam ga milion puta i kad sam se naslušao automatski sam uzeo gitaru i počeo skidati wicker man-a. Starci su pizdili koliko sam puta puštao tu stvar, a ja sam bez prestanka tepo ta-da taka-taka-ta, ta-da taka-taka-ta, i izludio cijeli komšiluk sa tim rifom. Sada kada prolazim grado ne čujem to manično istrzavanje i paćenje s gitarom, pojačalom i najjeftinijim kompletom žica, ne čujem buku iz podruma, a najjača stvar od svega ne viđam bandove na svirkama, osim ovih starijih. Doduše kada se sjetim svog banda "komercijale" mi smo svirali na dosta gaža, počevši od najmanje birtije do nekakvih gitarijada. Imao si cilj zbog kojeg si trunuo u kući ili u podrumu na probama, umjesto da si sjedio u birtiji na kavama. Stoga zaključak ovog posta se može pretočiti u savršenu rečenicu iz filma "Karaula"; -Jebote, počeli narodnjaci da duvaju, ima da sve ode u pičku lepe matere! Istina, nas rockere je pregazila tehnologija i narodnjaci Isuse šta sam ja nasrao u dvije minute.... |
24.11.2006., petak
Radne kolege i kolegice ne idu zajedno
|
Rad na novom radnom mjestu zna biti vrlo lijepo, naporno, zamarajuće i frustrijajuće... Ali baš si sad nešt kontam po glavi, jer ima par vrlo zgodnih radnih kolegica, i sad gdje je kvaka. Najčešće se dešava jedna situacija. dolazish na posao i upoznavash se sa ljudima, i zapne ti netko za oko.... Ko uskurac odlucish nakon naporonog dana; koji je zavrshio u 9:00, odmoriti uz hladno pivo i šta se desi, ti siđeš i baš ta osoba sjedi za šankom, i opet ko uskurac sama. Tu dolaze opet super okolnosti, svira glupa salsa, onaj pjeva gluposti na ciganskom, 500 ljudi na podiju pleše sinkronizirano ko backstreet boysi, ma milina, i vas dvoje započnete razgovarati. Šok za organizam dolazi upravo tada Prvo se ispričate o svom radnom danu ne/za dovoljstvu na poslu i onda preispitujete teritorij, tko je slobodan, bivše veze, izlasci, neka famozna filozofiranja da li ljubav uopće postoji, i da li je princ na konju mit ili stvarnost i tebi se sad već muti i ne znaš šta osoba priča ali uredno klimash glavom, i automatski mijenjaš temu jer si se izgubio totalno... Ako to ne uspije pokušate se prikriveno vratiti na mjesto gdje ste se počeli gubiti i nastavljate razgovor, koji vas baš tada zanima, i želite pričati satima. Takav razgovor radnog kolege i kolegice je dobar dok jedno od vas dvoje ne pocne misliti na nesto više. U tom trenutku uvijek netko uleti i omete, odnosno sjebe ti cijelu koncepciju, ali si ti skuliran i kazeš da moraš ići, da imaš nekih obveza ili slično. Kraj ne mora biti tako loš. Ako ste imali dobar ulet, možete se vrlo brzo izvući na staru foru; e previše je ovdje buke ajmo na neko mirnije mjesto pričati. I malo po malo skontate da ste jedno kao stvoreni za drugo; U potpunosti su vam ista razmišljanja, isti ciljevi, iste prošle veze, i sve je za 5, ALI uvijek ima loša strana priče; Netko od vas dvoje je hodao sa nekim vašim rođakom, po mogućnosti jebo, i onda strana koja je izjebana, ili strana koja je jebala, misli da će se druga strana uplašiti i odbijati bilo kakav bliži kontakt sa tom osobom. Ili opet sve može biti savršeno, i vas dvoje postanete lijepi par, ali radite zajedno, znači svaka svađa će uredno biti proslijeđena drugim kolegicama i one će uredno strijeljati pogledima, a vi se pitati koji se kurac dešava, na kraju kada prekinete najčešće dolazi do toga da jedna osoba da otkaz jer ne može više raditi na tom mjestu sa tom osobom. Zaključak ove nebuloze je da na poslu trebaju biti isti spolovi zbog radnog raspoloženja i svih ostalih gluposti koje mogu dovesti do davanja otkaza. Ma valjd je to, to. Jebiga možd bi ja još i objašnjavao al brate treba nešt i radit. Ne mogu uvijek kucati na poslu. Dabome! |
11.11.2006., subota
Šolja u Londonu
|
Doshao ja tamo i pishe na tabli Eeennnngleska. Whatever dude! Ne da mi se pisat shta je tochno bilo i kako jer mi se ne da, tko zeli neka ode samnom na piche pa chemo to usmenom predajom rjeshit. Nego eto slika....  bajo prije svirke, al ajmo redom Krenuli smo u rano jutro (9:00 am) ka neprijatelju u Ljubljanu, ne bi li se ukrcali u avion i opleli sa bugarskim avionom T-com boje u London. Naravno kao prave baje prije puta je valjalo popit koju s nogu, da smanjimo tremu  T-com bugarsko letilo, malo hrđavo al dobro je  Sletili mi u London i uletili u jako mali zastoj u prometu (inache su 3 puta gori)  Nash hotel u kojem smo boravili ta 3 dana  Odlazak na vecheru u londonski Chinatown  Golden Dragon je inache najpoznatiji restoran kineske hrane u Londonu i vjechito je krcat, i morali smo chekati jebenih 40 minuta dok nismo dobili stol!!! Graaa  Ovo je neka njiova supa, koja je ista ko nasha ajmpren juha, dakle dolazimo do zaključka da nas kinezi gurmanski kradu majku im njihovu!!!  nakon toga riža i škampi, jako dobro ali...  patka nam je bila bolja!  e to se sve zaljevalo kinesko-engleskim pivom  E nakon toga odlazimo u Planet Hollywood (kod švarce i brus wilisa u kafanu) na dodatno teroriziranje alkoholom i slikamo se pored gluposti iz filmova, tzv. rekvizita.... iz filma Excalibur  Beetlejuice  James Bond  I definitivno najvechi trash na svijetu u povijesti bilo kakve umjetnosti. Jače od samog boga B A Y W A T C H!!!! Potpisane gaće od Davida Hasselhoffa, pardon Mitcha LOOOOOOOL  E ovakav je WC za pozhelit (btw ovo je muski)  Bejbi bejbi ko te ne bi tako mladu negdje u ladu (prislonio) - jebala sebe dvije tekile mi naplatila 8 jebenih funti  eo vam big ben i tower bridge i do kurca   neizostavni posjet tity baru je bio iduchi dan.  Tolko od mene neda mi se vishe... Rekao sam Usmenom predajom. Živili |
06.10.2006., petak
Telekomunikacijsko kameno doba...
|
Nevjerovatno je to kako se čovjek može naviknuti na lijepe stvari recimo, telefon, mobitel, internet, ali ako ti netko to uzme e onda to već ne valja.... E sad kako sam đošao do tog napose inteligentnog otkrića. Naime i ja sam jednog dana ostao bez dvije od te tri stvari. Kako je zapochelo... Išao sa posla i naletim do kuma i tu krenu sranja i popijemo 3 piva, e onda je valjalo otići i negdje dalje pit pa sam otišao sa drugim prijateljem na josh dva piva, on oshao naletio drugi pa de josh 3. Uglavnom to je dovodilo do enormne količine alkohola u mozgu, što je utjecalo na moj osječaj umora tako da sam u 20:00 doshao kuchi i zaspao... Probudio se u pola 1 i gledao malo šta ima novog. Neki lik tako malo pljuvao Brod i ja sam u tom trenutku najpametnije da mu se najebem svega živoga... Naravno nije meni vrag dao mira pa da idem preko milion proxy-am nego direke preko Outlook Expressa i naravno sav sretan odem nastaviti spavati jer sutra je novi dan :-) E probudio se ja u 7 mamuran ko ćuko, i odlazim pod tuš, pa na posao. Nevino jer se ne sjećam da sam se uopće budio, uvjeren da je to bio san... Kada u 17:30 dolazi poruka od starog zašto nam internet i telefon ne rade... Jebote mene presjeklo, pa reko, šta sam morao to izgovoriti da su mi i fiksni telefon ban-ali... Skuliram se i skontam da nije tako jer svaki normalni brođanin neće protiv svojega, a ako me i ban-aju ne mogu to napraviti sa telefonom, vech samo internet, a e-mail mi nisu poslali. Lijepo reko, izgleda da je sve ošlo u 3 pm. Da ne duljim vech nekoliko dana sam bez interneta i fiksnog telefona, i jaaaako mi je to čudno, da sam još i bez mobilnog ostao mislim da bi popizdio. Odnosno, čak mislim da i pretjerujem jer sam imao internet u firmi, kao i fiksni telefon. Ali u kući sam se osjećao tako bespomoćno i jadno da to ne mogu opisati. Čovjek se lako navikne a teško odvikne je već poznata stvar, ali takve sitnice, to mi je čak i zapanjujuće zbunjujuće... Al eto doshao je konachno čiko iz T-Lopovluka i to riješio |
14.09.2006., četvrtak
Ja želim ići u texas
|
Definitivno mi je jedna od željenih destinacija za posjetiti SAD/USA... Ali moje putovanje ne bi bilo znamenitosti i spomenici u D.C. u i tako te stvari... Volio bi otići na sam jug, negdje u blizini Dallasa u neki gradić sa ne više od 7350 duša u njemu, i opijati se uz domaći viski i vikati graaa...  Mislim da bi tako izgledao poslije prve litre viskija.... E da skoro zaboravio, volio bi biti mjesec dana na nekoj farmi goveda i nosit farmerke (u pravom smislu te riječi) sa tregerima, a ispod toga ono lewdo odjelo koje su teksašani koristili i kao piđame i to sa onim prorezom na guzici kojeg drže dva dugmeta, pa kad te pritera samo otkačiš i žeži |
13.09.2006., srijeda
Viđa ti novog blog editora
hmmm. Ukuco ja konačno blog.hr da widim da li je proradio kad vidi ti ugodnog iznenađenja; Spremljeni postovi. Do yaya stvar, dakle moja sranja na infranetu ne moraju nužno biti objavljena odma sada odma, mogu ih spremiti i kasnije nastaviti. To dobro, to walja!  Internet radio streaming - Najjača stvar odkad postoji internet! Wolf 99,5 texas do tokija E sad da se dotaknem tema koje sam kanio razraditi. Reset Button... Daleko dobra stvar kod konfjutera, ali definitivno bi je trebalo napraviti, izumiti, ili na bilo koji način ugraditi u ljudski organizam, zbog lakšeg suživota sa obiteljskom zajednicom i nekim drugim osobama. Posao je divna stvar i čovjek se zbog njega bolje osjeća, osjeća se sam sebi korisnim što je jako dobra stvar, ali taj isti zna dovesti čovjeka do granice ludila. Ja sam malo konto kako dodje do tog ludila, i povezao to sa konfjuterima... Ljudski mozak ima puno funkcija, ali on se ne može shvatiti kao procesor, jer je tu i ogromna količina radne memorije i jedan veliki Hard disk... Gotovo cijela kofiguracija... dabome... Čovjek cijeli dan prima informacije i obrađuje ih, ali nije ni ljudska memorija toliko velika da se može do beskrajnosti puniti. Što u biti želim reći; Kada primite informaciju potrebno je određeno vrijeme da ju mozak spremi u svoje skladište (hard disk) ali nekada se na poslu dobije toliko puno informacija da se jednostavno prezasiti radna memorija mozga, i čovjek počne disfunkcionirat. Rješenje je odlazak na pauzu da se mozak posloži, ali pauza ne dođe uvijek u pravom trenutku i onda svi počnemo vikati graaaaaa, i treba mi nešto da se ispušem. Ja odlazim u birtiju i tu počinje rasulo.... Ljudi se na različite načine pokušavaju rasteretit, netko ode u teretanu, netko ode igrat nogomet, trčati, netko na probu sa bandom, netko ubije boga u ženi kad se vrati sa posla, a netko ode u birtiju. Jerbo u Brodu nema pjevača koji bi mogao otpjevati repertoar koji bi moj band volio svirati (za sada je status quo) nema ni probe sa dotičnim. E kada ja dođem sjebat sa posla, a probe nema, ne preostaje mi ništa drugo nego otići u birtiju. I tamo je već opće poznato ako dodjem spaljen i sjeban, da ću potrošit bruku love na alkohol, pa krenem sa zagrijavanjem; pivo i dupla doza žestokog pića. E onda apsoltno svi gledaju vidi kretena, vidi alkosa, vdi ovog, vidi onog. Pa jebote jel toliko čudno doći u 5, pola 6 poslije podne i naručit alkohol, il' 2. Ali popit kavu, otići kući i iživljavat se na ženi/djevojci/zaručnici nije... Mislim totalno mi je nejasno... E sada to se sve ne bi moralo dešavati ako bi postojao reset button i samo ga stisnemo i kompletan kolaps u mozgu se smiri i očisti... Nadam se da će ludi Japanci, Kinezi, Korejci ili već jedan narod sa kosim očima napraviti taj reset button i svima olakšati život. |
